Trikonasana je jedna od najvažnijih asana na mom putu joge. To je prva asana koja je u meni pobudila želju da počnem čitati i detaljnije proučavati asane, to je prva asana u kojoj sam nedavno osvijestila energetske linije. To je asana u kojoj doista osjećam napredak svojoj praksi i pri tome ne mislim samo na fizički aspekt pozicije tijela, već doista na to da sam u trikonasani po prvi puta punim srcem osjetila što znači sthira sukham asanam.
Trikonasana u meni ujedinjuje sve elemente jogijske prakse kojih želim u svakom trenutku svog vježbanja biti svjesna: čvrsta baza, izduženje kralješnice i vrata na udah kroz vrh glave, dublji ulaz postranično na izdah, aktivnost bandhi, osjećaj tijeka energije, mirnoća pogleda, sloboda prsnog koša uz istovremeni dubok i smiren dan. Ti se elementi koje proživljavam kroz poziciju prožimaju i aktivnostima u mom svakodnevnom životu te ih osjećam kao čvrstoću, fokusiranost, ravnotežu, mirno djelovanje i otvaranje srca.
Kada analiziram razloge zašto me trikonasana toliko zaintrigirala od prvog dana, vjerujem da je to zbog njene jednostavnosti, ali istodobne kompleksnosti, koja je bila posebno izazovna za moje tijelo na početku vježbanja. Veliki mi je problem predstavljalo savijanje tijela toliko duboko u stranu, toliko da sam u početku imala redovito nelagodu u lumbalnom dijelu kralješnice. No sjećam se da sam unatoč tome, kod kuće često vježbala upravo trikonasanu, a bolovi su polako nestajali, kako je raslo moje razumijevanje mogućnosti produbljivanja položaja s dahom, izduljivanja duboko iz centra, preko kralješnice do vrha glave. Bila sam nježna sa sobom, bila sam uporna i nekako sam znala sam da će osjećaj ugode u tom lijepom simetričnom položaju doći, iako sam tada tek počinjala razumijevati cijeli proces. Danas kada sam poziciju savladala fizički, ona me i dalje intrigira, ali iz druge perspektive, prije svega perspektive mogućnosti produbljivanja kroz rad s bandhama, dahom i energetskim linijama. Ovo je asana u kojoj je tok energije savršeno moguće osjetiti. Pet energetskih linija u ovom položaju protječe mojim tijekom i svaki puta kada vježbam ovu asanu, pokušavam ih sve osvijestiti najprije pojedinačno, a nakon toga i grupno, pri čemu mi uz dah pomažu najviše bandhe te širom otvoreni prsti na nogama i rukama, kao i dugo zadržavanje pozicije koje prakticiram, barem 10 dugih, svjesnih udaha i izdaha. Ponekada mi uspije osjetiti sve linije kao jedinstveno strujanje energije iz mog centra prema van, te se u tim trenucima osjećam poput cvijeta koji se otvara na suncu. To je osjećaj yoge iznutra.
Još jedna prediva stvar u ovoj asani je da kroz korištenje modifikacija taj osjećaj joge iznutra dostupan učenicima na svakom stupnju. Isto je tako bilo i za mene na početku, a kroz trikonasanu sam najbolje naučila prihvatiti svoje limite, zadovoljno prihvatiti trenutni stupanj otvorenosti tijela i jednostavno prepustiti se nekom višem vodstvu unutar sebe. To je asana koja me najviše naučila radu s dahom (uz paschimotanasanu), asana koja mi je pružila osjećaj energetskih linija i općenito osjećaj slušanja suptilnih signala iz tijela.
Spoznaja da je svaka, pa i ova asana beskonačna u meni budi neopisivu ljubav i radost sa svakim dahom koji mi omogućuje da budem upravo tu i upravo sada, radeći ono što najviše želim u tom trenutku, a to je kroz jogu slaviti osjećaj i spoznaju da sam ja (moje tijelo, um i duh) specifična i jedinstvena ekspresija velike i predivne kreativne energije.
Anin doživljaj