Ideja o nenasilju prisutna je od početaka ljudske civilizacije. U jogijskoj filozofiji to je ahimsa, praksa koja nas uči osvijestiti i promijeniti načine ponašanja u kojima postoji prikriveno nasilje kojim štetimo sebi i drugima. Praksa nenasilnog ponašanja vodi nas u svjesniji i sretniji način života.
Nemoj svojim mislima i riječima ni svojim djelovanjem naštetiti nijednom živom biću pa ni samom sebi. Čini nam se posve razumljivim. Smatramo se nenasilnim osobama. Nismo fizički nasrtljivi, ne želimo nikoga povrijediti, niti želimo da netko povrijedi nas. Pojam nasilja najčešće vežemo uz njegove ekstremne oblike poput fizičkog nasilja, zlostavljanja, ratovanja, pa nam je posve strano, neprihvatljivo, osuđujemo ga. Nažalost, životna stvarnost nam pokazuje mnoge naizgled nevažne, rutinske vrste ponašanja koje nam se ne čini nasilnima, no one to jesu.
Sjetite se primjerice jutarnje vožnje autom na posao. Zapeli ste u gužvi. Čini vam se da predugo čekate, sad već osjećate unutrašnji pritisak jer ćete zakasniti na posao. Možda ćete krenuti s pogrdnim riječima prema neznanom vozaču koji je izazvao zastoj, prema loše organiziranom gradskom prometu, pa pronaći i ostale dežurne “krivce”. U jednom trenutku počinjete trubiti, jer ne možete suspregnuti bijes. No to što trubite ili psujete neće donijeti rješenje situacije. Možda ćete tako iz sebe izbaciti negativni naboj. No je li vam od toga zaista lakše?
“Nenasilje nije štit kukavica, nego oružje hrabrih.” Mahatma Ghandi
Kad se u našim životoma sve odvija uredno, po planu, kad je sve u redu, lako je ostati vjeran načelu nenasilja. No kad smo u izazovnim vremenima neprestano zatrpavani lošim vijestima i događajima, kad osjećamo prijetnju svojoj egzistenciji, naši se strahovi produbljuju, stres postaje sve intenzivniji, a
ideja suosjećanja i opraštanja koja je u temelju nenasilnog ponašanja nađe se na pravoj kušnji. Ima trenutaka kad se uz najbolju volju ne možemo suzdržati. Što ako smo u autu vozili svoje dijete u školu? Sva će se negativna energija naše ljutnje, premda nije bila usmjerena na dijete, preliti i na njega. Dijete postaje napeto i nesigurno, pa će i samo biti sklonije agresivnim ispadima.
Zaboravljamo da su prepirke, optužbe, kritike, prijekori, psovke, ogovaranje, govor mržnje također nasilje. Riječi su oštro oružje. Jednom izgovorenu riječ ne možete više povući, a verbalnim nasiljem otvaraju se vrata i drugim oblicima nasilja. Stoga verbalno nasilje nije bezopasno i trebali bismo osvijestiti u kojoj je mjeri prisutno u našoj svakodnevici. U verbalno je nasilje upletena i ona još bolnija oštrica emotivnog nasilja. Omalovažavanje, podcjenjivanje, ignoriranje, osobne uvrede, diskriminacija, prezir i nadmenost, sve su to još žešći oblici nasilja. U suvremenoj smo pop-kulturi od filmova, preko glazbe ili igrica, preplavljeni nasiljnim sadržajima koji su postali sveprisutni i naizgled prihvatljivi.
Možda ni ne primjećujemo ali vrlo često vršimo neku vrstu nasilja nad sobom. U nasilje možemo uvrstiti prevelike zahtjeve koje sami sebi postavljamo, negativne misli o sebi zbog osjećaja manje vrijednosti, pretjeranu samokritičnost. Nasilni smo i nad vlastitim tijelom. Premalo sna, loša prehrana, razne vrste otrova poput alkohola ili nikotina, previše lijekova koje ponekad pijemo bez prave potrebe, previše ili premalo fizičkih aktivnosti. Kirurške intervencije na tijelu koje nisu rađene zbog zdravlja i očuvanja života?
Nasilni smo prema okolišu, prema prirodi i samoj zemlji. Malo je vjerojatno da nam se takve stvari čine nasiljem, ali pretjerani konzumerizam koji iscrpljuje prirodne resurse i proizvodi gomile otpada, teško zagađuje planet. Uvijek možemo nešto učiniti: promislite koliko trošite deterdženata i agresivnih sredstava za čišćenje? Koliko svježe hrane u pretjeranoj količini ambalaže? Koliko nam još treba raznih, često nepotrebnih stvari? Koliko resursa poput vode, struje, benzina, plina, a tako često bez prave potrebe?
Japanski znanstvenik dr. Masaru Emoto 1990. godine je izveo fantasitčan eksperiment s vodom. Kako bi pokazao snagu misli i riječi dr. Emoto je proučavao kristalnu strukturu vode izložene nizu riječi, molitva i glazbe. Negativne misli, agresivna glazba ili uvrede bi poremetile pravilnu strukturu kristala, dok bi nježnost, ljubav, pozitivna energija stvorile čudesnu ljepotu u kristalima vode. Stoga je jako važno biti nenasilan u govoru, u mislima i kultiviranju vlastitih osjećaja, jer i naše je tijelo sastavljeno od cca 60% vode. Izloženost bilo kojoj vrsti nasilja ima učinak na tijelo. Stres koji nastaje aktivirati će simpatički živčani sustav, potaknuti lučenje hormona stresa, adrenalina i kortizola. Tijelo reagira bržim otkucajima srca, povišenim tlakom i podizanjem razine šećera u krvi. To dovodi više energije, krvi i kisika u velike mišiće tijela, nogu i ruku, pripremajući nas da izađemo na kraj s kriznim situacijama – reakcijom borbe ili bijega.
“Sila je oružje slabih, nenasilje je oružje jakih.” Mahatma Ghandi
Nenasilje – ahimsa – je prvo od pet pravila suzdržavanja – yamas, kojima nas podučava mudrac Patanjali u Yoga Sutrama. Ahimsa je u srži bezuvjetna ljubav iz koje nastaje suosjećajnost, nježnost, prihvaćanje i opraštanje. Na dubljoj razini ahimsa je svijest o drugima i svijest da smo svi dio velike cjeline, ne samo ljudi, već sva živa bića i naš prekrasni plavi planet, pa i šire od toga. Jogijska filozofija podučava o jedinstvu svega što postoji, koncept kojeg možemo shvatiti i postupno usvojiti kako napredujemo u svojoj duhovnoj praksi. Tad je još jasnije da provrjeđujući druge na bilo koji način, zapravo povrjeđujemo sami sebe. Ako ne vodimo brigu o sebi, o zdravlju, hrani, razvoju duhovnosti, pomnosti, ahimse, o drugim živim bićima, možemo negativno utjecati na naše bližnje i na čitav naš planet. Što više prihvaćamo sami sebe, ovakvima kakvi jesmo sa svim nesavršenostima, biti ćemo tolerantnji, suosjećajniji i više ćemo prihvaćati i druge, sa svim njihovim nesavršenostima.
Da bismo se mogli suzdržati od nasilja, moramo prvo osvijestiti je li prisutno u našem ponašanju i u kojoj mjeri. Ahimsa kao nenasilje je ideja toga da živimo u skladu s vlastitim tijelom, da kultiviramo vlastite misli i osjećaje kako bismo promijenili način reakcija na nasilje. Pritom se možemo podsjetiti i čuvene misli Alberta Einsteina koju možemo lako staviti u kontekst nenasilja: “Problem ne možeš riješiti istim načinom razmišljanja koji ga je stvorio.” S pojmom nenasilja zapadna se civilizacija u prošlom stoljeću intenzivno susrela kroz političko djelovanje Mahatme Ghandija. Ideja o tome da se na silu ne mora odgovoriti silom bila je posve nevjerojatna, no polučila je uspjeh.
Vježbati ahimsu je izazov da pomno promatramo i osvijestimo svoje misli, riječi i djela. To nije lako, a posebno u ovim izazovnim vremenima kad su mnogi od nas gurnuti do ruba, emotivnog, mentalnog, zdravstvenog, egzistencijalnog stabilnog života. Netko nas je možda uvrijedio, no to ne znači da moramo uzvratiti istom mjerom – možemo se suzdržati i uzvratiti opraštanjem. Temelj ahimse je bezuvjetna ljubav: suosjećanje, nježnost, poštovanje, prihvaćanje – prihvaćanje onoga što jest u ovom trenutku.
“Nitko me ne može povrijediti bez mog dopuštenja.” Mahatma Ghandi
Ahmsa ne znači potisnuti ljutnju ili nasilne impulse. Kad osjetite da vas je netko ili nešto naljutilo, pokušajte se odmaknuti od situacije, smireno promotriti što se dogodilo. Promatrati svoje uobičajene reakcije i njihove posljedice, možemo naučiti kako se zaustaviti, duboko udahnuti i prilagoditi svoje ponašanje načelu ahimse. Tad možemo reagirati na novi način oblikovan razumijevanjem i suosjećanjem. Vježbanjem možemo naučiti kako ne moramo dopustiti da nas naši vlastiti osjećaji povrijede.
Vratimo se na jutarnji zastoj u prometu. Ako promislite i promotrite situaciju s odmakom shvatiti ćete da je prometni zastoj uobičajena pojava u gradskom prometu kad mnogo ljudi ide na posao. Shvatit ćete da trubljenje i psovke neće ubrzati ponovnu protočnost prometa. Ako brinete da ćete zakasniti na posao, promislite što je najgore što se može dogoditi ako zakasnite? Što se stvarno može dogoditi? Prijekor nadređenog? Tiho neodobravanje kolega? Smanjivanje plaće? Otkaz? Prijekori su sigurno neugodni ali su i oni neka vrsta nasilja nad vama. Kakve u vama nastaju emocije i reakcije? Kako se nosite s njima? Kad osjetite pritisak ljutnje, imate li snage za neku drugu vrstu reakcije? Možete li se suzdržati i pomisliti: “I to će proći.” Neće se dogoditi ništa strašno ako zakasnim na posao. Ostajem smirena jer znam da se dogodilo nešto uobičajeno, nešto što me ne ugožava istinski.
Ahimsu možemo prakticirati na mnogo malih načina. Svaki put kad priskočimo nekome u pomoć, kad smo velikodušni, nesebični i odgovorni u svom ponašanju, kad reagiramo na nepravdu, i tada prakticiramo načelo nenasilja. Nenasilje znači živjeti u skladu s prirodom, bez pretjerane eksploatacije njenih resursa, bez zagađivanja i istrebljivanja živih bića.
Čak i pet minuta dnevno, sjesti u samoći i tišini, u mirnom okruženju, zatvoriti oči i promatrati svoje misli, odličan je način vježbanja ahimse. Kad steknemo naviku svakodnevne meditacije i kad ona postane nešto duža, kad naučim bar malo utišati svoje misli, možemo produbiti povezanost s unutrašnjim izvorom mudrosti i bezuvjetne ljubavi. Polako se rastvaraju zgrčena i ranjena mjesta naše duše iz kojih vrebaju strahovi i nesigurnosti. Meditacija njeguje i kultivira naše misli, učimo kako spontano ući u ulogu promatrača što nam daje priliku za mirne i primjerene reakcije kad smo izloženi nasilju.
Bez obzira koji stil joge prakticirate, u svakom trenutku tijekom svoje prakse možete vježbati ahismu. To znači biti koncentriran da dah i pokret, promatrati osjete u tijelu i poštivati njegove trenutne granice. Kad nas ego povuče svojim zahtjevima da budemo jednako dobri kao i drugi vježbači, ili nas nesigurnost spriječi da se odmorimo kad je potrebno, jer se nitko drugi ne odmara, imamo odličnu priliku vježbati ahimsu. Nježnost i ljubav prema sebi. Vježbanjem joge aktivirat ćemo parasimpatički živčani sustav koji potiče odmor i obnavljanje tijela. Taj sustav snižava otkucaje srca i tlak, a krv se ponovo vraća u probavne i reproduktivne organe, čija funkcija nije bila neophodna u kriznim situacijama. Tijelo se vraća u svoje uravnoteženije, prirodnije i opuštenije stanje. Mnogi jogički položaji potaknuti će parasimpatički sustav, a uz disanje i meditaciju odličan su način kako bismo u sebi učvrstili spoznaju načela ahimse. Uz mali niz asana promatrajte pomno osjete u tijelu kako ne biste prekoračili granice trenutnih mogućnosti tijela. Čitavo vrijeme dišite dubokim, ravnomjernim dahom.
Kleknite na pod, spojite nožne palce i sjednite na pete. Ako imate tegobe s kukovima položaj će biti ugodniji ako blago raširite koljena. Spustite tijelo u pretklon, oslonite čelo na pod, ispružite ruke. Ako želite nešto nježniji položaj, oslonite čelo na pripremljeni jastučić ili deku. Opustite čitavo tijelo. Zadržite položaj 1-3 minute.
S udahom se iz položaja djeteta podignite u četveronožni položaj. Laganom pulsacijom u kojoj uz udah otvarate prsni koš, a s i zdahom zaokružujete leđa usmjerava vašu pozornost na gibanje kralježnice.
Iz četveronožnog položaja nožne prste oslonite na pod. Udahnite i podignite koljena i zdjelicu. Rukama se oduprite o pod i odgurnite tijelo otraga. Istegnite sjedne kosti prema gore. Opustite vrat. Ramena raširite na stranu, od ušiju. Pokušajte izravnati koljena i spuštati pete prema podu. Zadržite asanu najmanje pet udaha.
Iz položaja Psa spuštene glave sjednite na pete, pa široko otvorite koljena na stranu. Spustite tijelo u pretklon, ispružite ruke. Ako želite nešto nježniji položaj, oslonite glavu na jastučić ili deku. Opustite čitavo tijelo. Zadržite položaj 1-3 minute.
Iz položaja žabe vratite se u četveronožni položaj, pa zakoračite desnim stopalom naprijed. Desno koljeno postavimo iznad pete. Lijevo koljeno ostaje na podu, a lijevo stopalo ispruženo. S udahom podignite tijelo, lagano se oslonite dlanovima nakoljeno. Kad osjetite da ste stabilni podignite ruke iznad glave. S udahom se izdužite, a s izdahom se lagano nagnite tijelom otraga, otvorite srce. Ramena i lopatice spustite još niže, vrat ostaje izdužen. Zadržite položaj pet udaha. Spustite dlanove na pod, pa ponovite položaj na drugu stranu. Vratite se u četverno nožni položaj, a ako vam je potreban mali predah spustite se u položaj djeteta.
Sjednite s ispruženim nogama. Ako ste početnik ili niste razgibani, sjednite na presavinutu deku da podignete zdjelicu. Pokušajte izravnati koljena, koliko vam tijelo u ovom trenutku dopušta, te nožne prste okrenuti prema glavi. Uspravite leđa. S udahom istegnite ruke gore, s izdahom se polako spustite u pretklon. Pokušajte uhvatiti nožne prste, ali će biti u redu i ako stavite dlanove na listove ili na gležnjeve. Kad ste se sagnuli naprijed najviše što možete, izdužite vrat i čitavu kralježnicu kroz vrh glave. Ramena i lopatice gurnite otraga. Umirite tijelo, slušajte svoj dah i zadržite asanu 10 udaha.
Duboko obnavljajući položaj za opuštanje uz otvaranje kukova. Legnite na leđa. Spojite stopala i privucite ih prema zdjelici, otvarajući koljena na stranu. Ruke odmaknite od tijela i otvorite dlanove prema gore. Opustite sve mišiće. Osvijestite svoj dah, pustite ga da se potpuno smiri. Prošetajte se u mislima kroz tijelo, počevši od stopala prema gore, te sa svakim izahom otpuštajte napetosti i brige. Zadržite položaj 1-3 minute. Možete na kratko zagrliti koljena na prsni koš te nježnim ljuljanjem izmasirati leđa.
Napisala Senka Ljubić za Magazin Sensa
Preuzmite pdf ovdje: Ahimsa