Položaji u jogi u kojima stojimo na jednoj nozi i pokušavamo pronaći i zadržati ravnotežu vrlo su izazovni na mnogo razina. Stojeći balansi izgledaju vrlo statično no istovremeno su unutra vrlo dinamični i zahtjevni. Kad pokušamo stajati na jednoj nozi, osjetit ćemo djelovanje unutrašnjih sila koje nas žele izbaciti iz ravnoteže. Ono što osjećamo je sila teže koja nas vuče prama dolje. Istovremeno tijelo želi ostati uspravno i stabilno, istezati se prema gore. Umijeće pomirbe ove dvije suprotne sile možemo nazvati umijećem ravnoteže. Kad osjetimo profinjenu sposobnost stvaranje nečeg tako suptilnog i tako moćnog kao što je ravnoteža, stojeći balansi postaju fascinantni i nadahnjujući. Zadržati položaj čak i dvadesetak sekunda moćna je vježba za tijelo i um.
Na fizičkoj razini izvođenje stojećih balansa zahtjeva fizičku prilagodljivost. Da bismo se mogli prilagođavati, moramo biti koncentrirani i svjesni onoga što se događa u tijelu. Zato je važno usmjeriti pozornost u potpunosti na asanu koju izvodimo, na zvuk disanja koje nam pomaže u koncentraciji. Da bismo zadržali ravnotežu potrebne su stalne sitne prilagodbe, poput stabiliziranja stopala noge na kojoj stojimo ili „mekanog“ koljena kojeg ćemo po potrebi malo jače savinuti ili malo jače izravnati. Prilagođavamo dah, opuštamo ili povećavamo mentalni fokus. Tu ne možemo varati. U trenutku kad izgubimo koncentraciju, past ćemo iz asane. Samo dok ostanemo prisutni uz dah, uz osjete u tijelu, uronjeni u trenutak i u to što radimo, možemo zadržati ravnotežu. Istovremeno taj će zadatak potpuno smiriti naš um. Stojeći balansi pomažu nam da se prizemljimo, da se spustimo iz glave u tijelo, da pustimo da razne mentalne napetosti odu kroz naša stopala u tlo. Istovremeno iz tla crpimo svoju snagu. Održavajući fizičku stabilnost, stvaramo i onu unutrašnju. Kad uđemo u asanu i zadržimo ju mirno dišući u sebi ćemo osjetiti duboki osjećaj mira i intenzivne svjesnosti.
Izvodeći stojeće balanse možemo se podsjetiti da se sve stalno mijenja. Na psihološkoj razini ove nas asane uče da se prilagođavamo neočekivanim zbivanjima koja nam donosi svaki dan. Ne bismo im trebali dozvoliti da naruše našu ravnotežu. No da bismo u tome uspjeli, izvodeći asanu ili rješavajući svakodnevne stvari, moramo ostati koncentrirani na ono što radimo, jer samo tako možemo biti svjesni procesa, unutrašnjih i vanjskih sila koje djeluju. Ključ uspjeha je koncentracija, smirenost i prilagodljivost. U konteksu života, prilagodba znači biti svjestan trenutka, okoline i biti spreman odgovoriti na ono čemu naš život u tom trenutku želi podučiti.
Stojeći balansi su Drvo, Orao, Ratnik III i njihove različite varijacije. Oni su asimetrični, izvodimo ih obično prvo stojeći na desnoj nozi, a potom na lijevoj. Važno je da vježbu izvedemo na obje noge. Primijetit ćete da ste na jednoj nozi stabilniji ili ako redovito izvodite neke od ovih asana da ste ponekad jako stabilni, a ponekad uopće ne možete izvesti asanu. To nam puno govori o našem općem trenutnom stanju na mentalnoj i na energetskoj razini. Stres, uznemireni osjećaji, preaktivan um ili nizak tlak, sve su to uobičajene pojave koje nam otežavaju stvaranje ranoteže. Izvođenjem stojećih balansa možemo se vratiti u smireno stanje ravnoteže.
Energija – prana koja stalno kruži našim tijelom tijekom dana mijenja svoj intenzitet i kvalitetu. U pravilnim razmacima od otprilike dva sata energija je intenzivnija na lijevoj, pa desnoj strani tijela. Lijeva strana tijela odgovara energetskom kanalu koji se zove Ida. Kvaliteta te enegije je mirna i receptivna, dok je desna strana – Pingala aktivna, pokretačka, stvaralačka. Prepoznavanju enegetskog naglaska pomaže nam prvenstveno dah. Suptilna razlika u jačini daha kroz lijevu ili kroz desnu nosnicu najtočniji je pokazatelj. No izvodeći razne asane, a posebno stojeće balanse možemo vrlo točno osvijestiti trenutno stanje svoje unutrašnje energije.
Volim promatrati svaku asanu kao malo putovanje. Od pripremne faze u kojoj se koncentriramo na ono što ćemo raditi, dah po dah, korak po korak stavljamo tijelo u sve izazovniji položaj kako bismo, ako smo spremni, izveli punu asanu. Kod izvođenja asana nikad ne treba žuriti. Treba si dati vremena da osjetimo tijelo, da nam dah bude vodič, da smirimo svoj ego koji od nas traži izvođenje pune asane čak i kad nismo spremni. Zaustaviti se u određenom trenuktu, kad osjetimo da smo na rubu gubitka ravnoteže ili na rubu svojih mogućnosti predstavlja pravu pobjedu, jer smo smirenog uma obuzdali ego. Ako vježbate u prirodi, maknite prostirku i osjetite tlo, travu, pijesak, pravu prirodnu podlogu pod svojim stopalima. U astrologiji stopala simboliziraju dušu, pa je ovo simboličan način da se duboko povežemo ne samo s prirodom, već i s dušom svijeta! Evo kako možemo putovati kroz Drvo i Orla.
Počinjemo stojeći spojenih stopala, nožni palci se dodiruju, a pete ostavimo razmaknute par centimetara. Osjetimo svojim stopalima tlo. Možemo podići nožne prste i raširiti ih na trenutak, da bolje osjetimo sama stopala i četiri vanjske točke stopala kojima smo čvrsto oslonjeni o tlo. Spustimo nožne prste.
Prebacimo težinu tijela na desnu nogu, a lijevu oslonimo na tlo samo vrhovima nožnih prstiju. Dlanove stavimo na struk. Kad osjetimo da smo stabilni na desnoj nozi, polako podignemo lijevu nogu i oslonimo stopalo na list noge na kojoj stojimo. Stopalo noge na kojoj stojima naš je temelj. Ako je temelj stabilan, lako ćemo na njemu dalje graditi našu asanu.
Samo ako smo stabilni, fokusirani, ako nam je dah miran, nastavljamo dalje. Podignemo stopalo još više i rukom uhvatimo gležanj. Treba otvoriti kuk, okrenuti koljeno noge što jače na stranu i stisnuti vanjski rub stopala visoko na unutrašnji dio bedra noge na kojoj stojimo. Koljeno noge na kojoj stojimo ostaje mekano, malo savinuto, tako da možemo lakše balansirati i odraditi unutrašnje sile koje nas mogu destabilizirati. Zamislite pravo drvo, premda je čvrsto i stabilno, mora posjedovati određeni stupanj savitljivosti da bi odoljelo snažnim naletima vjetrova.
Možemo ponovo zadržati ovaj položaj, ostati ovdje, ako ne osjećamo potpunu stabilnost. Tek kad smo mirni i stabilni, možemo pustiti gležanj i spojiti dlanove ispred srca.
Ostanemo u asani najmanje pet dužih, stabilnih udaha. Pratimo svoj dah. Zamislimo da se sa svakim udahom izdužujemo, rastemo poput drva, a sa svakim izdahom osjetimo povezanost s tlom. Ponovimo stojeći na lijevoj nozi. Drvo će smiriti naš um, dat će nam osjećaj stabilnosti i ravnoteže, poboljšati naše držanje.
Jedna od brojnih varijacija stojećih balansa (utthita hasta padangusthasana). Pripremni dio osvješćivanja stopala isti je kao i kod Orla. Podignemo desnu nogu, savinutu u koljenu i isprepletenim prstima privučemo ju na prsni koš. Zadržimo asanu pet udaha. Ako osjećamo da smo stabilni, desnom rukom povučemo nogu na stranu i otvorimo kuk, a lijevu ruku stavimo na struk. U zadnjem koraku okrenemo glavu na lijevu stranu. Iznanadit će vas to što ovaj zadnji korak može biti vrlo zahtjevan. Taj vas mali pokret glave može izbaciti iz ravnoteže ako niste dovoljno koncentrirani.
Stojeći spojenih stopala, osvijestimo stabilnost tijela. Lagano savinemo oba koljena. Raširimo ruke na stranu, u visinu ramena. Prebacimo težinu tijela na desno stopalo. Nožne prste lijeve noge lagano oslonimo na tlo. Kad osjetimo da smo stabilni, prebacimo lijevu nogu preko desne i ponovo se vrhovima nožnih prstiju lijeve noge oslonimo na tlo. Ako smo stabilni možemo zamotati ruke ispred tijela. Prvi korak je da prekrižimo ruke ispred tijela tako da lijeva ruka dođe ispod desne. Savinemo lakove i isprepletemo podlaktice. Oslonimo dlan na dlan, a prste pružamo prema gore. Laktovi bi trebali ostati u visini ramena.
U zadnjem koraku, ako ste potpuno stabilni, podignite nožne prste lijeve noge s poda i pokušajte zamotati stopalo oko lista noge na kojoj stojite. Zadržite asanu pet udaha, pa ponovite polako, korak po korak na drugu stranu. Nakon izvođenja asane zadržete položaj Planine u kojem mirno stojimo spojenih nogu nekoliko udaha. Osjetit ćete u intenzivan učinak ove asane koja će nas prizemljiti i osnažiti.
Virabhadrasana – Ratnik III
Stojeći spojenih stopala, osvijestimo stabilnost tijela. Ruke ostavimo uz tijelo. Prebacimo težinu tijela na desno stopalo. S udahom izdužimo kralježnicu kroz vrh glave, a s izdahom sagibamo tijao naprijed istovremeno dižući lijevu nogu otraga. Namjestimo tijelo i nogu, po našem vlastitom osjećaju, tako da budu paralelni s tlom. Tijelo ima oblik slova T. Ruke ostaju uz tijelo, ramena, lopatice i ruke istegnemo otraga. Koljeno noge na kojoj stojimo je mekano, kako bismo mogli lakše raditi s unutrašnjim silama. Osvijestimo stopalo noge na kojoj stojimo, osvijestimo njegovu stabilnost, čvrstu povezanost s tlom. Nožne prste podignute noge okrenemo prema koljenu i zamislimo da petu guramo otraga. Zadržimo asanu pet udaha, pa ponovimo na drugu stranu.
Tekst napisala Senka Ljubić za Sensa magazin
Pdf: Umijeće ravnoteže