Ideja o stvaranju namjere nije nova. Potječe iz vedske tradicije, stare tisućama godina, te se preko tradicija budizma, joge i tantre održala na životu i danas nam je jednako zanimljiva kao što je bila našim precima. Istraživanja pokazuju da samo osam posto ljudi ostvaruje svoje namjere, što nam govori da stvoriti pravu namjeru ipak zahtjeva nešto više znanja i pripreme. Namjera je moćan unutrašnji dogovor kojeg sklapamo sami sa sobom i koja ne služi samo tome da postignemo neki važan cilj. Namjera je put prema sreći.
Jedna od središnjih pouka vedske tradicije bila je naučiti kako što bolje upravljati tokom svog života, koristeći između ostalog snagu namjere. U Rig Vedi piše: “Odlučno slijedi i potvrđuj svoje namjere, jer one zacrtavaju put koji ti omogućava da savladaš sve izazove, iskušenja i patnju. Slijediti i potvrđivati svoje namjere pravi je put prema istinskoj sreći.” Namjera se na sanskrtu zove sankalpa. Sankalpa se može prevesti i kao: odlučnost, volja, uvjerenje, odluka. Ona je pozitivna izjava u kojoj se obvezujemo sami sebi, a ponekad i nekom drugom, da ćemo ispuniti specifičan cilj. Ona je moćni unutrašnji dogovor koji sklapamo sa samim sobom a izražavamo ga kroz svoja djela. Sankalpa se može odnositi na bilo koji dio našeg života, od posla, veza, zdravlja, do naših duhovnih težnji. Sankalpe – namjere – njeguju i potiču našu motivaciju, odlučnost, strpljivost i ustrajnost, kvalitete koje nam omogućavaju da budemo stabilniji, zreliji i da ostvarimo svaku svoju namjeru. Drevni tekstovi opisuju znanost manifestiranja namjere, kako oblikovati namjeru i kako ju njegovati, te dovesti do pune manifestacije.
Može nam se na prvi pogled učiniti da u tome nema ništa posebno. Pa stalno imamo svoje ciljeve i namjere, kakva bi to trebala biti “znanost”? No kad u svakodnevici redovito doživljavamo razočaranja jer ih ne uspjevamo ostvariti, postajemo nesigurni, razočarani ili ljuti. Istraživanje provedeno na University of Scranton, USA pokazuje da se gotovo 80% odluka ne ostvari. Samo 8% ljudi u potpunosti ostvari svoje namjere, a onih 12% su u nekoj sivoj zoni njihovog djelomičnog ostvarenja. U stvarnosti to znači da će samo jedna od deset osoba ostvariti namjeru. Iz ovih podataka se čini da ipak postoji nešto više što bismo trebali znati o stvaranju namjera. Postoji razlika između “običnog” cilja i one prave namjere koju zovemo sankalpa.
“Biti svoj u svijetu koji te stalno pokušava promijeniti u nekog drugog je najveće postignuće.”
Ralph Waldo Emerson
Kad pravimo planove i oblikujemo u svom umu ciljeve koji su nam važni, mi zapravo zamišljamo budućnost. Ako smo vizualni tip osobe, moći ćemo točno “vidjeti sebe” na novom poslu, s novim partnerom ili u novom automobilu. Kinestetički senzibilnije osobe moće će točno osjetiti – kako bi to bilo, kakav je to unutrašnji osjećaj kad bismo ostvarili cilj. Mnogo se tehnika kreativne vizualizacije primjenjuje kako bismo zamislili željenu budućnost. Planiranje i stvaranje ciljeva na taj način vrlo je dragocjena vještina. Motivira nas da se trudimo, podržava nas na putu ostvarenja ciljeva. Planovi i ciljevi oslanjanju na zamišljenu budućnost.
Pritom često ne uzimamo u obzir ono što se u ovom trenutku događa u našem životu. Jesmo li postavili ostvarivi cilj, onaj kojeg možemo ostvariti iz vlastite snage? Postaviviši si cilj vjerojatno brinemo: Kad ću ostvariti svoj cilj? Hoću li onda biti sretna? Što nakon toga? Ostvareni ciljevi rijetko kad nas mogu potpuno ispuniti i usrećiti. Uzbuđeni smo kad ih ostvarimo, nesretni kad ne uspijemo. Čim ispunimo jedan cilj iz njega nastaje bar nekoliko novih. Bhagavad Gita to opisuje: “Za one kojima nedostaje sankalpa, životne odluke su razgranate i beskonačne.”
Često postavljamo cilj prema onom što mislimo da nam treba, pod pritiskom beskrajnih informacija i izazova koji dolaze iz okoline. Ono što mislimo da nam treba može se jako razlikovati od onoga što nam zaista treba, našem srcu, duši i tijelu. Posve je uobičajeno da si zarctamo cilj koji ne proizlazi iz najdublje potrebe našeg bića. Svi mi želimo biti prihvaćeni, želimo pripadati, biti voljeni, sigurni, sretni. Planiramo ciljeve koji će nam pomoći da ostvarimo te želje, no često puta oni nisu odraz one istinske, najdublje unutrašnje potrebe.
Možda se silno trudite organizirati sve što je potrebno da odete na neku skupu i prestižnu edukaciju, jer mislite da ćete tako postići poslovni uspjeh. Ako nakon toga niste ništa uspješniji, znači da je vaša prava potreba bilo nešto sasvim drugačije – neka druga vrsta edukacije ili možda potpuno drugačiji posao! Možda želite smršavjeti, jer ste sa svih strana u javnom prostoru okruženi mršavicama. U svom planu skidanja kila bit ćete uspješni tek ako ta želja dolazi iz vaše duboke potrebe, a ne iz prividne pretpostavke da ćete tako biti bolje prihvaćeni ili sretniji.
“Ono što je iza nas, kao i ono što je pred nama neznatno je u usporedbi s onim što se nalazi u nama.” Ralph Waldo Emerson
Namjera za razliku od cilja nije isključivo orijentirana na budućnost. Kod stvaranja namjere sve počinje od toga kako se osjećamo u ovom trenutku, tko smo u ovom trenutku, kakvu energiju osjećamo u ovom trenutku u svom srcu. Za postavljenje istinske namjere potrebno je prvo prihvatiti stvarnost. Možda sad odmahujete rukom: “Pa ja sam realna osoba, nije mi teško prihvatiti stvarnost.” No jeste li sigurni u to? Tijekom svakog dana događa se stotine događaja, malih i velikih, naizgled onih beznačajnih i naizgled onih važnih. Ono što se događa samo po sebi nema nikakvo značenje, sve dok mi sami događaju ne pripišemo neko značenje. A obično to značenje dolazi u društvu naših emocija: s nadom i očekivanjem, sa strahom, sumnjom, zavišću, ljutnjom, čežnjom i s mnogim drugim zavežljajima emotivnog tereta. Naša jedina i istinska moć je u tome što možemo odabrati kako ćemo sagledati događaje životne stvarnosti i kakvo ćemo im značenje pripisati. A o tome ovisi rezultat, naša reakcija.
Sigruno ste bili na nekom poslovnom sastanku na kojem je netko bio nepristojan, nametljiv i nadmen. Kakva je bila vaša reakcija? Jeste li primijetili da je osoba zapravo nesigurna, grčevito poušava steći kontrolu ili dobiti pozornost? U tom slučaju ste promatrač situacije i usklađeni ste sa stvarnošću. No ako ste se i sami počeli ljutiti i osuđivati tu osobu to vas je moglo dovesti do konflikta. To je znak da niste prihvatili stvarnost takvu kakva jest, već ste događaj doživjeli osobno. To ne znači da ćemo dozvoliti da netko prekorači naše granice, no izbjeći ćemo još veću iritaciju, osuđivanje ili neke druge nepoželjne emocije ako si dopustimo sve to uzeti k srcu. Svaka situacija koja nas “izbaci iz takta” bilo poslovna ili osobna, znak je da smo u nekoj vrsti svađe sa stvarnošću, da ju sagladavamo kroz prizmu vlastitih očekivanja i emocija.
Nije uvijek lako ostati promatrač događaja, bez da mu pripišemo značenje koje izvire iz naših vlastitih strahova ili nesigurnost – no uvijek možemo vježbati! Možemo razvijati sposobnost da vidimo razliku između onoga što jest i svih naših emocija zbog koji stvarnost vidimo kroz prizmu našeg unutrašnjeg stanja. Vježbati možemo u svakom trenutku, u baš svakoj situaciji. Kad se izvježbamo u prihvaćanju stvarnosti imamo na raspolaganju više opcija u tumačenju svih životnih “teškoća, problema i prepreka.” Kad prihvaćamo stvarnost onakvom kakva jest, puno je lakše prepoznati i pravu namjeru koja nas učvršćuje u životu. Možemo sami sebi postaviti kao jednu od naših namjera razvoj sposobnosti da budemo bolje usklađeni sa stvarnošću!
“Usudi se živjeti život kojeg sanjaš. Kreni i ostvari svoje snove.”
Ralph Waldo Emerson
Budući da um pripisuje značenje događajima, a život stalno donosi nešto novo i pun je zbunjujućih osjećaja, pravu namjeru ne možemo prepoznati racionalnim umom. Prava namjera dolazi iz srca. To je intuitivno znanje, mudrost koja dolazi iz naše nutrine. Ona je uvijek tu za nas, kao oslonac, kao unutrašnje svjetlo koje nas vodi kad god se sjetimo zatražiti unutrašnje vodstvo. Upanišade, zbirka filozofskih i religijskih tekstova nastala između 800 i 500 g.p.n.e., nas podučavaju: “Ti si ono što je tvoja najdublja želja. Tvoja želja određuje namjeru. Tvoja namjera određuje tvoju volja, a volja oblikuje tvoja djela. Kakva su tvoja djela, takva je tvoja sudbina.”
Da bismo zaronili duboko u nutrine svog srca, potrebno je da se umirimo, da osluškujemo i potražimo svoj unutrašnji glas srca. U tome su korisne sve vrste opuštanja i meditacije, te posebno joga nidra. U stanju duboke opuštenosti nije se teško povezati s energijom srca, koje uvijek zna što nam je sada potrebno. Kad dopustimo da to intuitivno znanje izroni na površinu, onda ga možemo oblikovati riječima. Namjera – sankalpa govori nam našim unutrašnjim glasom. Sankalpa je poput sjemenke iz koje će se razviti zadovoljstvo i sreća.
Istovremeno možemo imati nekoliko namjera. One se mogu odnositi na različite dijelove našeg života: na ljubav i odnose, na duhovni razvoj ali isto tako na neko postignuće u materijalnom smislu. Uvijek moraju biti izražene pozitivno i što preciznije, jasno i kratko. Trebamo ih oblikovati u prezentu – kao da su se već ostvarile. Namjere mogu biti oblikovane ovako: Zadovoljna sam svojim tijelom i svojim izgledom. / Imam posao kojeg volim. Dobro zarađujem. / Moje je zdravlje odlično. / Svakodnevno meditiram. Meditacija obogaćuje moj život.
“Kad jednom doneseš odluku cijeli se svemir pokrene da ju ostvari.”
Ralph Waldo Emerson
Ako ste ikad išta napravili što je bilo riskantno, neobično, nešto za što niste imali podršku vaših bližnjih, štoviše svi su vam govorili da ste neozbiljni, neodgovorni ili ludi, ali niste mogli zanijekati svoj unutrašnji glas, svoje duboko unutrašnje uvjerenje, želju da nešto napravite, onda ste posve sponatno manifestirali snagu svoje sankalpe. Do prave unutrašnje namjere ponekad dolazimo spontano, kad je unutrašnji glas posebno jak i kad nas naš um ne obeshrabri pronalaženjem sumnji, primjedbi i kritika. Primijetili smo da se tada velikom brzinom i s lakoćom ostvaruju naše želje. Sankalpa ima podršku samog svemira – kao da smo zakoračili u nevidljive struje moćnih sila, koje će nas s lakoćom ponijeti u željenom smjeru.
Kad osjetimo i čujemo svoju sankalpu, kad ju oblikujemo riječima, potrebno ju je njegovati kao što njegujemo mladu biljku koja je tek počela rasti. Njegujemo ju tako da se što češće povezujemo s glasom svog srca, koji će nas uvijek osnažiti. Njegujemo ju svojim djelovanjem, ali to djelovanje pokreće posebna unutrašnja snaga i sigurnost, koju ciljevi često nemaju. Njegujemo ju i tako da se oslobodimo stavova i osjećaja koji nas vezuju za stare obrasce ponašanja, navike i uvjerenja. “Jednom kad se um proširi novim idejama, ne može se više vratiti na staro.” duhovito je primijetio Ralph Waldo Emerson, filozof, pjesnik i esejist, rođen 1803., a njegova su razmišljanja nadahnula mnoge duhovne tragače.
U kontemplaciji i meditaciji stalno obnavljamo poveznost s unutrašnjim glasom, a time jačamo sposobnost da djelujemo na pravi način vođeni svojom namjerom. Na taj način nećemo zaboraviti na namjeru, već ćemo živjeti s njom iz dana u dan promatrajući kako se razvija, kako se polako otvara poput cvijeta u svoj svojoj ljepoti. Kad djelujemo iz duboke namjere lakše nam je biti to što jesmo, zadržati svoj integritet i unutrašnji mir. Važno je znati da nam je u svakom trenutku na raspolaganju sposobnost stvaranja prave namjere, sposobnost stvaranja sreće!
Preuzmite pdf: Sankalpa – drevna mudrost namjere
Napisala Senka Ljubić
Objavljeno u magazinu Sensa