Anina iskustva
Otkako sam se ozbiljnije odlučila posvetiti yogi u svom životu, meditacija je postala nezaobilazni dio moje svakodnevice i mog duhovnog puta. Vrlo brzo otkako sam počela meditirati shvatila sam da meditacija nije nešto strano što rade tamo neki čudni ljudi koji nemaju doticaja sa stvarnim životom, već da je to vrlo intiman, vrlo prirodan i elementaran proces redovite higijene uma, proces postizanja unutarnje ravnoteže i mira.
Prije nego što sam prvi puta sjela meditirati, proučila sam sve moguće osnovne upute i savjete. Činilo se da tu ima dosta pravila, tehnika i još više prepreka te je bilo jasno da treba što prije krenuti s praksom. Prva prepreka mi je bila naći ugodan i stabilan položaj koji omogućuje da „zaboravim na tijelo“ i posvetim se radu mislima. Početna nelagoda doista dekoncentrira, no i to polako prođe. Ono što se s vremenom otkrilo jest da mi je otvaranje tijela koje omogućuje vježbanje yoge izuzetno pomoglo kod sjedenja u meditaciji. Nakon što sa uspjela tijelo dovesti u kakav-takav red i postigla ugodan položaj, uslijedila je lavovska borba – borba s mislima. Kako se snaći u toj bujici misli, osjećaja, kako umiriti taj hiperaktivni um? Pokušavala sam se prisjetiti uputa, pustiti misli da budu balončići koje puštam prema gore, zamisliti da sam na obali rijeke i misli teku, zamisliti da gledam film na kojem misli kao slike samo prolaze…povremeno bi mi neka od tehnika pomogla i uspjela bih se nakratko naći u prostoru između misli. No tek upornim sjedenjem i sustavnim slijeđenjem najjednostavnijih mogućih uputa (brojanje daha do 10) i uz veliku želju i nešto teorije, polako je došao i napredak. Naučila sam promatrati misli, ne vezati se za njih, uz spoznaju o njihovom nastanku, njihovoj nestalnosti i nevažnosti. Naučila sam kako nakon nekog vremena pustiti sve i samo postojati. Sjećam se kada sam prvi puta nakratko osjetila ono nešto…neku divnu širinu, lakoću, uz istodobnu prisutnost i pripadanje. Iako predivan, taj osjećaj nije postao cilj moje meditacije. Cilj moje meditacije je vrlo jednostavan i prizeman: sa pozicije promatrača počistiti um od zagađenja i proraditi nelagodne misli i osjećaje i tako raskrčiti put do svoje unutarnje mudrosti i vitalne energije.
Povremeno je moje iskustvo u meditaciji takvo da otkako sjednem meditirati dok ne prestanem brojati i ne uđem u prostor čistog postojanja prođe malo vremena i sve ide glatko, bez prevelike buke. Ponekad prosjedim cijelu meditaciju i ne mogu se odlijepiti impresija, slika, osjećaja i obično brojanje do 10 postaje neobično teško. No, svako sjedenje mi je dragocjeno, jer svaki trenutak u kojem se nađem u ulozi promatrača i shvatim da sam se ulovila u mrežu misli je dragocjen jer me približava mome cilju.
Meditacija izvlači iz mene ono najbolje, povezuje me s univerzalnim kvalitetama za kojima svim srcem čeznem, kao što su skromnost, strpljenje, blagost, mirnoća, neograničena ljubav, jednostavnost, fluidnost. Osjećam da te kvalitete upornim meditiranjem sve više žive u meni i sve češće izlaze na površinu u svakodnevnim situacijama. Na taj način svakim danom i svakom meditacijom mogu živjeti sve više u skladu sa samom sobom, a istodobno i s nečim većim od sebe čiji sam neodjeljivi dio.
Ana, namaste!