U prirodi sve teče, sve se neprestano kreće i mijenja. To je pravilo i našeg postojanja, u kojem prolazimo kroz razvoj i rast, promjene, kroz različite životne faze od rođenja do smrti. Sve je oko nas energija, naše misli i naša tijela su energija, a energija stalno teče. Pa ipak, u svojoj nesigurnosti i strahu od nepoznatog koji je uobičajen za većinu nas, pokušavamo se učvrstiti u poznatim situacijama, okružiti se poznatim stvarima, ljudima i navikama. Zatrpavamo se stvarima nesvjesno se vežući za taj privid sigurnosti, želimo vjerovati da se tako možemo zaštititi od boli i nesreća. To je štit kojim štitimo svoju ranjivost, misleći da si tako osiguravamo opstanak. Na taj način najčešće blokiramo energiju i njen slobodan tijek.
Ipak da bi naš život imao smisla, mi moramo učiti, razvijati se, mijenjati se, rasti. Za to je potreban slobodan tijek energije. Nije se lako otvoriti umom, srcem, duhom svim životnim izazovima koji neprestano dolaze u beskrajnom nizu različitih situacija. Ključna stvar je pustiti energiju da teče.
A u jogi tijek energije najlakše ćemo osjetiti prateći svoj dah. Kad u tišini joga studija ili svog doma usmjerimo pozornost na sebe, na svoje tijelo, na njegove osjete i zvukove, možemo čuti taj neprekidni šum svog disanja. Svjesno dišući punim jogijskim udahom ne samo da slušamo svoj dah, nego i osjećamo ritam dizanja i spuštanja prsnog koša, pulsiranje energije u tijelu.
U hatha yogi svaki sat počinje disanjem. Osnovnu tehniku koju koristimo je puni jogijski udah. Izvodimo ga u ležećem ili u sjedećem položaju. Tehnika je vrlo jednostavna.
Sjednemo zatvorenih očiju kako bismo se bolje koncentrirali na svoje tijelo. Opustimo trbuh, mišiće abdomena, izravnamo leđa tako da otvorimo prsni koš. Kod udaha osjetimo kako abdomen ide prema naprijed, kod izdaha ga uvlačimo prema kralježnici. Nakon nekoliko abdominalnih udaha, nastavljamo s punim udahom. Udah započinje s abdomenom koji ide prema naprijed, a zatim nastavljamo udisati u gornji dio pluća. Osjećamo kako se prsni koš podiže, rebra se šire i čitava se pluća pune kisikom.
Izdišem obrnuto. Prvo izdišemo iz gornjeg dijela pluća, prsni koš se spušta, a rebra se skupljaju. Kad smo istisnuli kisik iz gornjih dijelova pluća, polako uvlačimo abdomen prema kralježnici i tako istiskujemo kisik i iz donjih dijelova pluća. Izdah treba trajati duže od udaha.
Tijekom dana i naših uobičajenih aktivnosti rijetko kad mislimo o svom disanju. Najčešće dišemo plitkim dahom. U našim plućima uvijek ostaje određeni dio kisika i svega što smo udahnuli, kao da je pospremljeno u neki ormar. Kad dišemo svjesno, punim jogijskim udahom, unosimo više kisika u svoja pluća, više energije – prane, u čitavo tijelo. Izdišemo što dužim izdahom upravo zato da bismo izdahnuli iz svojih pluća onaj ustajali dio kojeg treba izbaciti iz tijela i napraviti mjesta za svježu energiju.
Dok dišemo punim jogijskim udahom možemo vježbati i mentalno. Kod udaha zamišljamo da svježa energija ulazi u tijelo. Kod izdaha zamišljamo da se svježa energija širi čitavim tijelom istiskujući pritom iz njega sve suvišno, ne samo u fizičkom smislu. Mi iz sebe izdišemo brige, izdišemo crne misli, izdišemo sve ono što nas tišti i koči. Svjesnim disanjem u punom jogijskom udahu pokrenuli smo energiju u sebi i omogućili smo njen intenzivniji tijek.
Nije mi bila namjera napisati ovako „filozofski“ tekst. Ali uvijek se dobro podsjetiti da trebamo izbaciti sve staro i suvišno iz svojih života i iz sebe. Pročistimo svoje ormare, svoje navike, pročistimo svoje misli, pročistimo svoja pluća i svoja tijela. Pustimo da u njih poteče svježa energija i ponese nas prema punoći života. A nesmetani tijek energije znači sam život, znači sklad sa samim svemirom, znači rast i napredak. Vježbanje joge i punog jogijskog daha svakodnevna je prilika da zaplovimo na valu energije i svježine koja će se preliti na ostale dijelove naših života.
Napisala: Senka Ljubić